O Danisu Kadiću

O DANISU KADIĆU

Danis Kadić je 15-ogodišnji dječak iz Zenice. Rođen je 19.4.2006. Završio je IV razred redovite devetogodišnje škole “Meša Selimović” u Zenici. Danas ima život koji se u potpunosti razlikuje od života njegovih vršnjaka i to zbog greške liječnika prilikom njegovog porođaja. Roditeljima su punili glavu da imaju –1% šansi da Danis stane na svoje noge, da nikada neće hodati, čak ni puzati pa čak ni doživjeti naredno ljeto. Tek u 13-om mjesecu njegove starosti na privatnoj specijaliziranoj poliklinici “Milena Stojčević Polovina” u Zagrebu dijagnosticirana mu je cerebralna paraliza / Tetraparesaspastica (pogođene obje ruke i noge, najteži oblik). Na specijaliziranoj oftamološkoj klinici “Sveti vid” u Beogradu od strane renomiranog švicarskog oftamologaprof.dr. Rudolfa Autratea dijagnosticirana je Hypermetropiacumastigmatismoodsesotropiacongenita 60 PD. Na zamolbu dr.prof. M.Stojčević Polovina (koja ih evo već 10 godina uspješno educira iz oblasti motoričkih vježbi, koja je jedina kao stručno lice liječnik, znanstvenik zaslužna za Danisova postignuća) Danisov otac Hamdija napisao je 2009. godine priču, esej, kao ispovijest jednog brižnog roditelja djeteta s cerebralnom paralizom. 4 priče su na službenoj stranici prof.dr. Milene, kao i na web-u, fb profilu pod rubrikom “Iskustva roditelja”, naslov “Danisova priča”. Taj esej pisan je da bude putokaz drugima kako prepoznati oboljenje, vježbati, uspjeti dati psihološku pomoć, ojačati mentalni sklop roditelja čija su djeca bolesna. Esej Danisovig oca: Dragi Roditelji, posebno „novopečeni“! Ima ih i bit će ih- UVIJEK!!! I onih, koji će Vam reći da je Vaše Dijete „sasvim OK“, i da su „oni izuzetni stručnjaci“, te da NEMA (!?) potrebe da idete „kod drugih“. Bit će i „onih“ koji će reći da je Vaše Dijete „propali Projekt'' i da će umrijeti na cijevima (ne daj Bože da doživite tu situaciju…); da neće moći ni kašikicu uzeti u ruke; da „radite na drugom“ (što bi valjda u prenesenom značenju značilo da „Ovog“ bacimo u kantu), te do: „Ma šta rade ti tamo! Uništavaju nam naciju, degeneriraju nam narod, šalju nam upropaštenu djecu! Ah, da, Vašem Dijetetu, ja sada NE MOGU (!?) pomoći, kasno je… On neće nikada propuzati, neće moći sjediti, hodati…poživjeti…. A bit će i onih koji će reći: “Da, ovo nije dobro. Idite dalje, tražite, ali nemojte reći da ste to čuli od mene. Znate, to su moje „starije kolege“, pa nije zgodno, vjerujte… Imat ću problema…“. “Nakon očitanja urađenog snimka MRI (Danisovog) mozga obistinile su se na žalost Strah, Zebnje i crne Slutnje. „Usmeno“ nam je „pojašnjeno“ (nalaz i svu prateću dokumentaciju smo dobili u pismenoj formi) da se kod Danisa, najvjerojatnije, radi o „problemima uzrokovanim ljudskom greškom“, nastalom tijekom poroda i u post-porođajnom periodu, te nestručnim i neadekvatnim liječničkim vođenjem (što će, prema riječima liječnika, biti vjerojatno potvrđeno nakon naredno urađene MRI mozga za otprilike 8-9 mjeseci). Ukratko, kod Danisa su uočene promjene „paravertikularno'' obostrano koje su mogle odgovarati posthipoksičnim promjenama, ali također se ne može isključiti da se radi o početnoj leukodistrofiji“. Usmeno nam je rečeno da je ova druga kvalifikacija unesena čisto zbog toga da nam se „pruži uporište“ da radimo i drugu MRI mozga; naravno, i da sebe „pokriju“, kažem ja, sa ove vremenske distance. Nama „laicima“ je, prevedeno na narodski, rečeno „da je u našeg Sina – zbog kratko prekinutog dotoka kiseonika tijekom poroda, mozak pretrpio oštećenja; tamo su male, mrtve, amorfne mase – ožiljci u mozgu, koji se ne mogu ni zaliječiti niti popraviti“, doslovno – da je u našeg Sina mozak, citiram njihove riječi „šupalj kao travnički sir“ i da tu nema popravka; i da „možete nešto malo raditi – da mu olakšamo dane“; i „gdje ste bili do sada – zakasnili ste …”. Slika 2011.godine u novinama je objavljen tekst sa naslovom “Zbog štednje nema novca za liječenje dječaka?!” Danisov otac Hamdija tad je izjavio: “Ostalo mi je da se ubijem s djetetom ili da ga dadnem na usvajanje.” To je rekao nakon što je njegov zahtjev odbijen. Zahtjev uposlenika Općine Zenice, Hamdije Kadića, da mu bivši načelnik Zenice (Husejin Smajilović) odobri jednokratnu novčanu pomoć za liječenje sina Danisa odbijen je kao neosnovan i to zbog “ušteda” u Federaciji. 2013.godine Danis je krenuo u prvi razred osnovne muzičke škole. Taman kad čovjek pomisli da je možda vrijeme da sve bude bolje desi se nešto. Posljednjeg dana 2014.godine Hamdija je putem društvenih mreža zamolio da se njemu jave svi oni koji budu imali korisne informacije o predmetima koji su ukradeni iz garaže. U krađi su ukradena invalidska kolica te dječija kolica za Danisa koji je 100%-ni invalid. Ta kolica nisu bila od koristi za bilo koga drugog osim za Danisa jer se radilo o posebno prilagođenim invalidskim pomagalima. 20-ak dana poslije desila se još jedna krađa u stambenoj zgradi, koju su iznajmili i u kojoj porodica Kadić živi. A tu su bila i pomagala za kretanje. Po procjeni MUP-ovih inspektora/službena zabilješka iznosila je 24.000 KM. Danisov otac Hamdija u prošlom ratu bio je u Specijalnoj jedinici Bosna 2, pratnja VIP ličnosti (rahmetli pred. A.I., premijera Ganić E., H. Silajdžića, 8 ministara, rahmetli prof. Durakovića, Tatjane Milošević, Kljujića, Ive Komšića itd.). Ranjavan je pri pokušaju njegove likvidacije. Ali iako je Hamdija bio aktivan pripadnik Armije republike BiH tijekom posljednje agresije na našu zemlju taj mu status nije ništa olakšao. On nema ni stana, ni mirovine niti bilo šta drugo kao zahvalu za ono što je bio. Iako je Hamdija profesor Ekonomske grupe predmeta ne radi već 10 godina, na bolovanju je da bi mogao vježbati s Danisom (on mora vježbati cijeli dan). Zbog toga prima plaću od 300 KM jer se zbog liječenja zadužio po svim osnovama i kreditima. Sve su prodali i žive u jednoj sobi gdje vježbaju, spavaju i uče. Oni su danas podstanari. Goste ne primaju već godinama jer ne mogu vremenski a nemaju ni uvjeta. Iza Danisa i njegovih roditelja godine su borbe. Sve navedeno samo su događaji u nekim kraćim crtama. Borba je bila duža i veća. Ta borba za Danisa utjecala je na zdravlje njegovih roditelja. Danis je imao i operacije očiju kao i nogu. Nakon operacije očiju Danisova motorika je pala. Da nije bilo operacija on bi vjerojatno hodao. Nisu mogli vježbati 6 mjeseci i moraju sve ponovo. One prognoze da bi on do 10-e godine mogao prohodati u tom trenu su nažalost pale u vodu. Danisu su radili operacije na 4 nivoa nogu. On je tad bio tih 6 mjeseci u plastici, sav u čeličnim šinama, nije se mogao prevrnuti. Danis sa roditeljima radi 10.000 vježbi na dan. Drastično je ako nekada moraju odgoditi termin . Ako 7 dana ne rade vježbe Danisova motorika vrati se 6 mjeseci nazad pa moraju sve ponovo. Danas je Danis odličan učenik i zna sve ono što danas prate njegovi vršnjaci. On poznaje medicinsku terminologiju, vlastitu psihu, terapijske dosege, surovost državne administracije i brojne druge tegobe s kojima se većina ljudi susreće najčešće u nekoj kasnijoj životnoj dobi. Ono na što sam posebno ponosna je to da je u pripremi reportaža s Danisom na engleskom jeziku s izvornim “British” akcentom jer on govori engleski na nivou univerzitetskog profesora. Nakon nekoliko milijuna vježbi, operacija i pregleda na klinikama u Zagrebu on i dalje uči pokrete i ne odustaje od nade da će jednog dana hodati svojim nogama. Prenosim vam Danisove riječi: “Meni bi bila čast i ponos da jednog dana bacim štake i hodalicu u rijeku Bosnu i počnem hodati sam.” Završne riječi Danisovog oca Hamdije, kao poruka roditeljima i svim ljudima koji se bore s nekom poteškoćom, bile su: “Morate kod sebe izgraditi i ugraditi trenažni proces. Za dijete je lako, ono je “prazna ploča” i ono će sve prihvatiti kako ga vi “isprogramirate”, učite, pogrešno – pogrešno, ispravno – ispravno. Ali uvijek imajte na umu da u prirodi sve teži ka kaosu, prema krivom i zato vi morate biti tu i fizički i mentalno, s ciljem negdje visoko zacrtanim, na zenitu, da ga ne možete doseći barem za pola godine, godinu dana, jer nećete vidjeti pomak a on je ključ svega, vaš motor, vaš pokretač, vaše gorivo. I kad vam je najteže, kad se ne živi ni vama ni vašem životnom partneru, onda nađite snagu u sebi i vježbajte, vježbajte do besvjesti. Sjetite se svog djeteta, njegove (izvjesne – garant) budućnosti, prijatelja koji vas bodre, dobročinitelja koji vas pomažu jer vjeruju u vas, u vaše dijete, druge bolesne djece. I znajte da ovo nećete moći iznijeti sami. Izađite u javnost, pričajte, olakšajte si dušu, tražite slična iskustva. Iz njih izvlačite ono što će vas podići, barem malo zrnce dobroga, stimulativnoga (a ne baciti vas u ponor – u ponor ste davno bačeni ne svojom voljom i krivicom ali valja se iskoljebati). Ostavite se samosažaljenja, šutite, ima ne daj Bože i goreg… Smijte se, šalite, jer vaše dijete sve osjeti, razumije koliko god to vama bilo čudno i nepojmljivo. Zamislite, ono je vama 25 sati dnevno u rukama, ono će vas razumjeti samim dodirom, mislima, pokretom, mirisom. MULTIPLICIRAJTE… Morate biti realni. Vi morate biti fizioterapeut, učitelj, odgajatelj, najbolji frend, roditelj, katkad i strog kad je to neophodno, s dozom. Jer najveću grešku (medvjeđu uslugu) pravite mu ako ga budete posmatrali kao bolesnog i popuštali mu. P.S. Ovo je topla ispovjest jednih brižnih roditelja, ukoliko je to moguće na ovu temu. Istinita priča, za sada još nedovršena, o vandrednom napretku i probijanju svih limita. Životna istina o tome kako se riječi “nemoguće” može dati definicija i dimenzija, uz dobro vođenje pravih, istinskih humanista. Naša zahvalnica ljudima posvećenim svome zanimanju, znanosti, dobročinstvu, merhametluku, ljubavi prema svom bližnjem i aBd uspješna priča sa sretnim završetkom. Živimo u nadi…”. Suština cijele priče je da nema odustajanja! Danisovo liječenje se trenutno zasniva na pomoći drugih ljudi i ta pomoć je presudna. Svi smo mi ljudi ali treba biti čovjek prije svega. U videu koji slijedi možete vidjeti na koji način možete uplatiti novac za Danisovo liječenje i ponovo možete čuti koja je to Danisova najveća želja. Video je uz dozvolu preuzet sa stranice Human SocialSociety 4Life a cijelu reportažu možete vidjeti na njihovoj stranici. Ovo je bila priča o Danisu, dječaku heroju čija je najveća želja prohodati a mi mu u tome uz Božiju pomoć možemo pomoći. Dobri ljudi, vrijeme je da se pokažete.

Danis Kadić je dječak koji je svojom borbom, kreativnošću i inteligencijom, oduševio veliki broj ljudi ne samo u BiH već i mnogo šire. Iako je rođen sa velikim zdravstvenim problemima, Danis postiže super odličan uspjeh iz svih predmeta i dobitnik je mnogbrojnih priznanja. Zbog svoje bolesti i potrebnih mnogobrojnih terapija, često boravi van granice BiH gdje ima potrebne tretmane, za šta su potrebna značajna finansijska sredstva.