SEDINA SALISPAHIĆ HAJRO
(Biografija)
Sedina Salispahić Hajro, rođena 06.12.1967. godine u Goraždu, kao peti član porodice.
Prvih osamnaest godina života provela u Goraždu, gdje sam završila osnovnu i srednju školu.
Upisom na fakultet bila sam uslovljena odseliti i nisam se nikada vratila nazad.
Po završetku studija u Mostaru u struci Građevinskog inžinjera, vratila sam se u Sarajevo. U tom periodu života sam upoznala i svog muža, te se u kratkom vremenskom razdoblju i udala i već 1990. godine postala majka našem sinu Nerminu.
Neočekivani preokret životnih dešavanja je kulminirao u borbi za život našeg sina koji je rođen sa teškom anomalijom na žučnim putevima kroz jetru. Već 1992. godine počinje rat, opkoljeno Sarajevo i mnoštvo problema sa kojima se susrećem, pokušavamo izaći iz opkoljenog Sarajeva, ali bezuspješno. Lomimo se sa nedaćama koje je rat dodatno otežao i liječenje je tada postaje nemoguće. Poslije osamnaest mjeseci rata, tačnije u novembru 1993. konačno uspjevamo otići na liječenje u Chicago, iako sam tada bila sama sa sinom sve je postajalo izdržljivije.
Od samom početka boravka u Chicagu aktivno se uključujem u humanitarni volonterski rad kada god mi se za to ukazivala prilika. U jako kratkom vremenskom periodu se zapošljavam i uspjevam sa imigracionim uredima poslati papire mom mužu koji nam se nakon godinu dana, tačnije 1994. pridružio svojim dolaskom.
Moj posao u prodavnici mješovite robe prestaje sa novim zdravstvenim komplikacijama i transplatacijom jetre mog sina Nermina i cjelokupan život postaje neko novo iskustvo. Mi kao roditelji u grču borbe za život našeg sina preživjeli smo sve troje njegovu kliničku smrt. A pored toga i trinaest operacija u toku prve godine i mnoštvo posjeta Univerzitetskoj bolnici u Chicagu, uvijek sam bila povedena na neki poseban način sa željom da nekom pomognem i ako mi je i samoj pomoć itekako bila potrebna.
Ovdje na tlu Amerike i Čikaške zajednice od samog osnivanja sam aktivista škole za našu djecu, aktivan član džemata BICC-a, dugogodišnja presjednica ženske grupe Nur i mnogih drugih platformi koje su aktivno djelovale u tom periodu.
- u mjesecu novembru desio se još jedan veliki preokret u našim životima, rodile su se naše blizankinje Emina i Amina. Život je uvijek nosio neku novu radost, ja kao supruga, majka sada već troje djece, aktivista u zajednici sa posebnom euforijom sam postajala još aktivnija.
Život je donosio uspone i padove kao i svim drugim ljudima. Poslije svih nedaća i devetnaest godina borbe u julu 2009. gubimo bitku za život i naš sin Nermin odlazi fizički zauvijek, tada kao maturant srednje škole.
Na prijedlog njegove škole od mene su tražili da budem nosioc platforme pod njegovim imenom, a bila je namijenjena za stipendiranje djece sa posebnim potrebama. U tom momentu ja nisam bila spremna, niti sam imala snage, skrhana bolom da pokušam bilo šta, povukla sam se misleći da ću u svojoj tišini i sama izčeznuti u gorčini bola. Naprotiv, nisam nestala, ali sam sama sebi nesvjesno stvorila jako puno zdravstvenih problema, po mišljenju doktora mnogi su tu hronični i ništa se ne može učiniti osim medikamenata do kraja života. Kao što i sami znate čuda se dešavaju i moja vjera u dešavanja Božijim određenjem su me održala u životu, ali kao što to uvijek biva milost Svevišnjeg je 2017. u moj od već pretežak život poslala upute, to jeste znakove pored puta. U nekoj osami tražeći odgovore po javnim mrežama naišla sam na stranicu i ime Elvisa Kovačević, taj tihi krhki lik, umilnog glasa, slušajući je sve više sam upijaala materijal, te vjerovala da mora postajati druga strana života kojoj se moram prepustiti.
Već početkom 2018. počinje moja nova etapa, spoznaja, trening, promocija u Chicagu i jednodnevni seminar. Zaista za nepovjerovati nova percepcija pogleda na život. Tog ljeta počinjem sa aktivnim sretegijskim radom sa Elvisom jedan na jedan i dešavaju se čuda. Moja prva kontrola kod doktora i zaista fantastični rezultati, počinjem da vraćam zdravlje u kontrolu, tačnije dijabetes. Odlučujem se za trening, sa trenerom za zdravlje. Tada sve počinje da dobiva neki novi put ka spoznaji. U višegodišnjem radu sa Elvisom, Ankom i ostalim platformama uključujući dva seminara sa Tony Robins konačno počinjem da vjerujem u mogućnosti, budi se ljubav i oslobađanje duše da zaplovi. Kada se sve turbulentno preokreće sa početkom Covid19, baš u toj godini javljaju se misterije i postavlja pitanje, gdje i kuda? Ja zahvaljujući radu na sebi, te podršci platforme i rada sa Elvisom konačno i transparentno otpočinjem sa radom Sedinin Bazar. Uslovi u kojima smo tada bili doveli su do ideje o aukcijskim prodajama putem društvenih mreža. Pomalo smo bili skeptični da li će to biti moguće i hoće li opstati, a sada se evo već bliži prva godišnjica i pokazuje se kao potpuno opravdan potez.
Oduvijek sam imala viziju da sam predodređena i nagrađena od Stvoritelja da sam ja ta koja mogu, želim, hoću i uspjevam pomoći onima kojima je potrebna pomoć. Tako i Bazar odrađuje prave akcije u potpori. Vizija prerasta u moju misiju koja sada već proširuje platformu Bazara u jednu novu stepenicu saradnje i novih ogranaka djelatnosti. Odgovorno tvrdim da mojim zalaganjem i radom na sebi prvenstveno sam svoj kao i život moje porodice učinila mnogo kvalitetnijim i vrijednim življenja.
Već dvadeset osam godina u Chicagu, ali ipak samo je jedan dom i moja orijentacija djelovanja sa Bazarom je orijentisana na moju jedinu domovinu BIH.
